DECO MOJA DRAGA: Pismo koje je na samrti majka ostavila deci nateraće vas da se dobro zamislite!

DECO MOJA DRAGA: Pismo koje je na samrti majka ostavila deci nateraće vas da se dobro zamislite!

Ovu priču pročitaćete za dva minuta, a životnu pouku koju nosi pamtićete zauvek!

„Deco moja draga! Doći će dan kada me više neće biti na ovom svetu. Ostavit ću sve što sam stekla pa i vas. Ostaće iza mene puno toga, ali jedno želim da vas zamolim.

Ne svađajte se oko kuće koju vam ostavljam, ona će i posle vas ostati i pripasće opet nekom drugom, jer ni vi je na ovaj put na koji ja krećem nećete moći poneti.

Kada budete delili moje porculansko posuđe iz kojeg ste jeli i svaki blagdan se okupljali oko stola spomenite se pri jelu da ne delite to posuđe jer i iza vas će još neko iz tog posuđa jesti i vi ćete ga nekom ostaviti. Sačuvajte zajedničko blagovanje za blagdane i zajedničko okupljanje oko stola.

 Nikada ne recite lažna svedočanstva ni na svog ni na tuđeg brata. Usta otvarajte jednako za istinom kao što ih za hlebom otvarate. Ne svađajte se oko materijalnih stvari, nemojte dopustite novcu da bude vredniji od vas. Setite se se majke koja vas je ljubavlju zadojila, ne mrzite nikoga, ne ponižavajte slabijeg, a od zloga bežite što dalje i ne trgujte s njim.

Delite lepotu… Delite ljubav… Neka vaša dela ljubavi govore više od vaših reči. Ne otuđujte se jedni od drugih! Spomenite se da vas je jedna utroba sve nosila. Spomenite se: da ste bez ičega došli na ovaj svet i da se bez ičega vraćate!

Ništa nije dragocenije od zajedništva i ljubavi koje u trajno nasleđe ostavljate svetu. Tako i vi odgajajte svoju decu i ne žalite za mnom.

Umesto suza i naricanja jednu tihu molitvu za moju dušu izmolite. Možda mi vaša molitva otvori vrata raja… A ja? Ja ću i dalje bdeti nad vama samo s druge granice, gde ćemo se jednog dana sresti i ostati zajedno u večnosti…“

I još nešto, SAMO RODITELJ OVAKO NEŠTO MOŽE DA ČINI ZA SVOJU DECU...Neka VAM ne bude teško, da i ovo pročitate...HVALA!

****************************************************************************************************************************************************************************

Dobio je odličan posao, a onda mu je direktor rekao da ode i pogleda ruke svoga oca. Otišao je i shvatio strašnu istinu...

Jedan mladić je otišao u veliku kompaniju da se prijavi za posao na važnoj poziciji.

On je prošao prvi intervju, ali je od njega zatraženo da se sastane sa direktorom radi konačnog intervjua. Direktor je pogledao njegov odličan rezime, a zatim ga je pitao:

"Da li ste primali školarinu za vrijeme školovanja?" Momak je odgovorio: "ne"

"Da li vam je vaš otac platio studije?"

"Da", odgovorio je on.

"Gde radi vaš otac?"

"Moj otac je kovač."

Direktor je zamolio momka da mu pokaže svoje ruke.

Mladić je pokazao par mekih i nježnih ruku.

"Da li ste ikada pomagali svojim roditeljima u poslu?"

"Nikad, moji roditelji su samo željeli da učim i čitam knjige. Osim toga, moj otac je mnogo bolji u svom poslu nego ja."

Direktor je tada rekao:

 "Imam jedan zahtev za vas: Kada odete kući danas, idite i operite ruke svog oca, a zatim ujutru ponovo dođite kod mene."

Mladić je imao osećaj da ima velike šanse da dobije posao.

Kada se vratio kući, pitao je svog oca može li mu oprati ruke.

Otac se osećao pomalo čudno, ali i sretno i pustio je svog sina da mu opere ruke.

Mladić je malo po malo prao očeve ruke. Bio je to prvi put da je primetio da su ruke njegovog oca naborane i pune ožiljaka. Neke modrice su bile toliko bolne da su njegove ruke zadrhtale kada bi ih dodirnuo.

Bio je to prvi put da je mladić shvatio šta znači kada par ruku radi svakog dana da bi mogao da plati za njegovo školovanje. Modrice na rukama njegovog oca su bile cena za njegovo školovanje i njegovu budućnost.

Nakon što je oprao očeve ruke, mladić je u tišini počeo da čisti i sređuje očevu radionicu. Te noći, on i njegov otac su pričali do kasno.

Narednog jutra, momak je ponovo posetio direktora.

Direktor je primetio suze u očima mladića kada ga je upitao:

 "Možete li mi reći šta ste uradili i šta ste naučili juče kod kuće?"

Momak je odgovorio:

"Oprao sam očeve ruke, a nakon toga sam mu očistio radionicu."

"Sada znam da bez pomoći roditelja ne bih postao ono što sam danas. Pomažući svom ocu, shvatio sam koliko je teško on radio zbog mene. Shvatio sam koliko je važno i vrijedno pomagati porodici."

Direktor je rekao:

"To je ono što tražim kod svojih radnika. Želim da zaposlim nekoga ko zna da ceni pomoć drugih i ko ne stavlja novac na prvo mesto. Primljeni ste."

Dete koje se mazi i pazi i kome se daje sve što poželi obično razvija takav mentalitet da misli da ima pravo na sve i uvek sebe stavlja na prvo mesto, ignorišući napore svojih roditelja. Takav pristup ni na koji način ne pomaže deci.

Možete vi pružiti svom detetu velike i skupe stvari, ali postarajte se da ono nauči i šta znači ribati pod ili farbati zid.

Naučite ga da treba da opere sudove nakon obroka, ali ne zato što nemate novca da unajmite nekog ko će to uraditi umesto njega, već zato što mora da shvati vrednost rada.

Otac se osećao pomalo čudno, ali i sretno i pustio je svog sina da mu opere ruke.

Mladić je malo po malo prao očeve ruke. Bio je to prvi put da je primetio da su ruke njegovog oca naborane i pune ožiljaka. Neke modrice su bile toliko bolne da su njegove ruke zadrhtale kada bi ih dodirnuo.

malisaveti

 

Sviđa ti se? Podeli sa prijateljima!